Sabalan (perz. سبلان) je vulkanska planina na sjeverozapadu Irana, u Ardabilskoj pokrajini. Zajedno sa Sahandom i Araratom u susjednoj Turskoj predstavlja tektonski aktivnu vulkansku regiju u kojoj su učestali . Najviši vrh smješten je približno 40 km zapadno od Ardabila odnosno 120 km istočno od Tabriza, a njegova najveća nadmorska visina iznosi 4811 m.
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Irana
Masiv Sabalana za razliku od drugih nije kružnog oblika već se kao
polumjesec proteže se od zapada prema sjeveroistoku duljinom od 120
km odnosno širinom do 40 km, a reljefna struktura ograničena mu je
dolinama rijeka Ahar-Čaj i Karasu. U proširenom geomorfološkom
kontekstu, Sabalan se nalazi na čvorištu planinske regije koju
prožimaju krajnji istočni ogranci Pontskog i Taurskog gorja,
južni ogranci Malog Kavkaza, zapadni ogranci Alborza odnosno Tališkog
gorja, te sjeverozapadni ogranci Zagrosa. Uža struktura
Sabalana dijeli sličnost sa Sahandom po tome da je položajem
istaknuta u odnosu na okolne depresije, uz razliku što je u cjelini
stožastog oblika. Najveća nadmorska visina Sabalana ovisno o
izvorima kreće se između 4740 i 4840 m, iako se najčešće spominje
4811 m što ga čini najvišom planinom između Ararata (5137 m) i
Alam-Kuha (4848 m). Ovaj vrh smješten je približno 40 km zapadno od
Ardabila odnosno 120 km istočno od Tabriza, a najveći
gradovi na njegovim padinama su Sarein i Meškinšaher. Nadmorska
visina okolice oscilira između 1300 m na istoku do 1700 m na
zapadu.
Zbog visine i izloženosti vlažnom zraku s Kaspijskog jezera na istoku, Sabalan je specifičan po stalnom visokom stupnju vlažnosti odnosno stalnom snježnom kapom zbog kojih se u krateru povremeno nakupi golema količina vode, stvarajući pritom jedino kratersko jezero u Iranu. Osim Sabalanskog jezera, ostala planinska jezera na nižim nadmorskim visinama su Atgoli, ardabilski Kara-Gol, sarapski Kara-Gol, Kizil-Bare-Goli, Kizil-Gol, Kuri-Gol i Sari-Gol. Pri vrhu se nalazi i sedam manjih ledenjaka zbog kojih se javljaju sezonski procesi egzaracije. Dugotrajna prisutnost snijega i relativno visoka godišnja količina padalina (>500 mm) rezultiraju stvaranjem brojnih koji se mogu podijeliti prema dva zatvorena slijeva − urmijski i kaspijski. Kaspijski slijev obuhvaća sve jugoistočne vodotoke koji se spajaju na Bolag-Čaj, zatim sjeverozapadne na Ahar-Čaj, te istočne i sjeveroistočne koji se zajedno s navedenima nadovezuju na Karasu, potom Aras, te konačno Kuru. Urmijski slijev ograničen je na vodotoke jugozapadnih padina koji pritječu Talhe-Rudu. Kod strmih padina prema dolinama rijeka izražena je fluvijalna erozija.
Zajedno sa Sahandom i Araratom u susjednoj Turskoj predstavlja tektonski aktivno vulkansko područje u kojem su učestali . Sabalan u geološkom smislu predstavlja sjeverozapadni krak pojasa vulkanskih stijena koji se proteže do Kuh-e Kale-Dohtara u Beludžistanu na jugoistoku. Navedeni subdukcijski pojas rezultat je sudara euroazijske i arapske litosferne ploče koji se odigrava od oligocena, a sam Sabalan oblikovan je kroz kasni miocen, pliocen i pleistocen. Stratigrafska struktura samog vulkanskog masiva sastoji se od miocenske podloge, zatim pliocenske lave, tufa i piroklastičnih stijena, potom pleistocenskog trahita i taloga lahara, te aluvijskih površinskih naslaga. Vulkanska erupcija Sabalana nije zabilježena već tisućama godina, a posljednje izlijevanje lave nastupilo je kroz holocen. Njegove unutrašnje aktivnosti na površini razabiru razni termalni izvori s prvenstveno sulfatima kod kojih se temperatura kreće između 21-82°C.
Veličina i reljef Sabalana igraju važnu ekološku ulogu i utječu na klimu i vegetaciju sjeverozapadnog Irana odnosno Ardabilske pokrajine, te Zapadnog i Istočnog Azarbajdžana. Na blažim padinama do 2500 m nadmorske visine, automorfna tla sastavljena od smeđe zemlje na litosolu pogodna su za poljoprivredu, a prevladava stepski tip vegetacije. Iznad navedene visine poljoprivredni uvjeti vrlo su ograničeni zbog čega nema stalnih naselja. Druga zona biljnog pokrova obuhvaća područja do 4000 m visine na kojima prevladava alpski tip livada, dok se veće visine svode isljučivo na ogoljeni kamen i ledenjake.
Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Irana
Sabalan je povijesno imao veliku gospodarsku važnost u regionalnom
i lokalnom smislu. Regionalno, vulkan i njegova šira okolica sadrže
velik broj mineralnih i termalnih izvora (perz. ab-e garm)
koji privlače i lokalno stanovništvo i turiste jer sumporne toplice
posjeduju veliku moć liječenja kožnih bolesti. Iranist G. Schweizer
navodi da su u toplicama tijekom 1960-ih godina liječeni ne samo
ljudi već i životinje lokalnih seljana. Na južnim padinama Sabalana
sagrađena su termalna lječilišta sa suvremenim medicinskim
ustanovama koja redovito posjećuju turisti iz Tabriza i Teherana. U lokalnom
smislu, Sabalan zbog povoljnih klimatskih uvjeta
predstavlja područje velikih pogodnosti za poljoprivredu, osobito
na blažim južnim padinama. Između Sabalana i Sahanda kroz povijest
je vladao veliki kontrast u načinu života ‒ u planinama prvog
prevladavalo je nomadstvo, a na drugom stalna ruralna naselja.
Nomadi su uglavnom bili Kurdi, boravili su sjeverno od Sabalana do
moganskih stepa odnosno rijeke Aras, a šest njihovih glavnih
plemena bili su Čalabijanlu, Muhamed Hanlu, Huseinaklu, Hadži
Alilu, Hasan Beglu i Karačorlu. Gornja ljetna granica za ispašu
bila je 3800 m, dok su šatori postavljani do 3500 m. Ove
turcizirane šijitske zajednice na sjedilački način života prešle su
tijekom 20. stoljeća. Velika preobrazba u okolici nastupila je i
zbog izgradnje brana i drugih sustava za navodnjavanje čime su
nekadašnji pašnjaci pretvoreni u plodne poljoprivredne površine.
Studije provedene sredinom 2000-ih godina pokazale su da vulkan ima
predispozicije za gradnju geotermalnih elektrana. Osim
zdravstvenog, na Sabalanu je također razvijen športski i ekološki
turizam. Popularni športovi su planinarenje, alpinizam i skijanje ‒
na južnim padinama nedaleko od Sareina nalazi se suvremeno
skijalište Alvares.