Nebeski hram (kineski: 天壇; pinyin: Tiāntán) je kompleks građevina u jugoistočnom dijelu središnjeg Pekinga kojeg su izgradili, i godišnje posjećivali, carevi kineskih dinastija Ming i Qing. Smatra se taoističkim hramom iako su kinesko obožavanje nebesa i godišnje molitve za uspješnu žetvu starije od taoizma.
God. 1998., Nebeski hram je upisan na UNESCO-v popis mjesta
svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "remek-djelo arhitekture i
dizajna krajolika koji jednostavno grafički predstavlja kozmogoniju
evolucije jedne od najvećih ljudskih civilizacija", te zbog
"simboličkog plana i dizajna koji je stoljećima imao snažan utjecaj
na arhitekturu i urbanizam na Dalekom istoku".
Panorama triju glavnih portala sa sjevera</div>
</div></div>
<center>Panorama s Dvoranom
molitve za uspješnu žetvu u sredini, pogled s juga
<center>Panorama Carske nebeske
riznice
Povijest
Kompleks je sagrađen od 1406. do 1420. godine, za vladavine cara
Yonglea, koji je također dao izgraditi i Zabranjeni
grad u Pekingu. Tijekom vladavine cara Jiajinga, u 16.
stoljeću, kompleks je proširen i preimenovan u "Nebeski hram". Za
njegove vladavine podignuta su i tri znamenita hrama u Pekingu:
Hram sunca (日壇) na istoku, Hram zemlje (地壇) na
sjeveru i Hram mjeseca (月壇) na zapadu. Nebeski hram je
obnovljen u 18. stoljeću za vladavine cara Qianlonga.
Tijekom Drugog opijumskog rata (1856.–1860.) okupirale su ga
snage Anglo-francuskog saveza, a tijekom Bokserskog ustanka 1900.
godine zauzeo ga je Savez osam država¸i načinio ga svojim vojnim
stožerom slijedećih godnu dana. Tijekom okupacije građevine su
oštećene, a Saveznici su čak i pokrali neke od umjetnina. Padom
dinastije Qing Nebeski hram je ostavljen bez nadzora i nekoliko
dvorana se potpuno srušilo.
Ceremonijalno žrtvovanje nebesima je obustavila Republika Kina
1911. godine. Do tada su, u njegovih 490 godina postojanja, 22
kineska Cara izvela 654 čina obožavanja Nebesa. God. 1918., Nebeski
hram je pretvoren u javni park, što je i dan danas.
Odlike
Nebeski hram pokriva više od 2,73 km² parka u kojemu se nalaze
tri velike skupine građevina, u skladu sa strogim filozofskim
planom. Krug je u kineskoj mitologiji simbol "Neba", dok je kvadrat
simbol "Zemlje", a cijeli komppleks, s kružnim građevinama
pokrivenima tamnim crijepom (poput noćnog neba) i kvadratičnim
dvorištima, je zamišljen kao spona između njih.
-
Dvorana molitve za uspješnu žetvu (祈年殿) je velika
trokatna kružna građevina visine 38 i promjera 36 metara, na
mramornoj trostrukoj osnovi. U njoj se nalazi 12 unutarnjih i 12
vanjskih stupova koji simboliziraju tradicionalno kinesko računanje
vremena: četiri godišnja doba, 12 mjeseci i 12 sati u danu; dok
izvana ima 360 balustrada - broj dana u godini. U njoj je se Car,
sin Nebesa i posrednik između Neba i Zemlje, molio za uspješnu
žetvu. Sama građevina je u potpunosti izgrađena od drva, bez
ćavala, i izgorjela je nakon udara munje 1889. godine, a današnja
je, u potpuno istom obliku, izgrađena nekoliko godina kasnije.
-
Carska nebeska riznica (皇穹宇) je prizemna kružna
građevina na mramornoj osnovi. Nalazi se južno od Dvorane molitve i
izgledom ju imitira, samo je manja. Okružena je gatkim kružnim
zidom (tzv. "Zidom odjeka") koji prenosi zvuk na velike
udaljenosti. Riznica je spojena s Dvoranom molitve Mostom crvenih
stuba, 360 m dug popločan put koji se polako uzdiže do Dvorane
molitve.
-
Kružni oltar-humak (圜丘坛) je glavni oltar koji se nalazi
južno od Carske nebeske riznice, a čini je trostruka mramorna
platforma kružnog oblika s bogatim ukrasima od izrezbarenih
zmajeva. Svi elementi oltara (prstenovi oko mramorne ploče,
balustrade, stube, i dr.) su udevetostručeni ili je njihov broj
proporcionalan svetom broju "9". Središte oltara je "Srce nebesa"
(天心石) ili "Vrhovni Yang" (太阳石), i tu se Car molio za povoljno
vrijeme. Zahvaljujući dizajnu oltara, zvuk iz njegova središta se
prenosio rukohvatima gdje je odzvanjao, na način za koji se
vjerovalo kako pomaže u komuniciranju s Nebesima. Oltar je izgradio
car Jiajing 1530. godine, a obnovljen je 1740. godine.
Izvori
Vanjske
poveznice