Mount Everest (nepalski Sagarmatha, tibetanski Chomolangma) je planina na granici Nepala i Kine, u lancu Himalaje. S nadmorskom visinom od 8,848 metara, najviša planina na Svijetu.
1809. godine britanske vlasti u Indiji započele su Veliku trigonometrijsku izmjeru radi pronalska lokacije i naziva najviših planina na svijetu. 1830-ih nepalske vlasti odbile su u više navrata britanskim znanstvenicima dozvoliti rad na teritoriju te zemlje, strahujući mogući gubitak suverenosti od tada dominantne imperijalističke sile, te su sva daljna osmatranja i mjerenja obavljana iz indijske regije Terai. 1847. Andrew Waugh, glavni geodetski nadzornik Indije, tijekom osmatranja sa stanice Sawajpore na istočnom kraju Himalaje, primjetio je na udaljenosti od oko 230 km, planinski vrh iza Kangchenjunge, koja se tada smatrala najvišom planinom na svijetu. John Armstrong, jedan od Waughovih službenika, došao je do istih podataka osmatranjima dalje na zapadu, te je planinu privremeno nazvao vrh "b". Waugh je kasnije zapisao da su osmatranja ukazivala da je vrh "b" viši od Kangchenjunge, ali radi velike udaljenosti bila su potrebna mjerenja iz bližih lokacija. Osmatranje iduće godine spriječilo je loše vrijeme, a 1848. Waugh je poslao Jamesa Nicolsona u područje, koji je ponio s sobom tada najveći teodolit na raspolaganju i uspio se približiti do 174 km od planine. Prvi proračuni vrhu "b" dali su visinu od 9,200 metara, ali nije uzet u obzir lom svjetlosti na tako velikim udaljenostima. Michael Hennessy, također Waughov asistent, novootkrivenoj planini dao je novi naziv - "Vrh XV". 1852. godine, indijski matematičar Radhanath Sikdar, stacioniran u sjedištu velike izmjere u Dehradunu, koristeći trigonometrijske kalkulacije bazirane Nicholsonovim mjerenjima, prvi je ustanovio da je "Vrh XV" najviši na svijetu. Nakon brojnih ponovljenih izračuna koji su uzeli u obzir probleme loma svjetlosti, atmosferskog pritiska, i temperature na velikim udaljenostima izmjere, 1856. je objavljeno da je "Vrh XV", s 8,840 metara nadmorske visine najvjerovatnije najviši na svijetu.
Uobičajena praksa Velike trigonometrijske izmjere bila je nazivati novootkrivene planine lokalnim imenima, ali Waugh nije mogao pronaći naziv u raširenoj upotrebi, što je bilo otežano i zabranom pristupa za strance u Tibetu i Nepalu. Iako je naziv Chomolungma bio već tada poznat., odlučeno je "Vrh XV" nazvati po Georgeu Everestu, Waughovom prethoniku na mjestu glavnog nadzornika velike izmjere. Iako se sam Everest usprotivio toj odluci, britansko Kraljevsko Geografsko Društvo (Royal Geographical Society) službeno je prihvatilo taj naziv. Tibetanski naziv Chomolungma ili Qomolangma u prijevodu znači "Sveta Majka", lokalni naziv u Darjeelingu bio je Deodungha - "Sveta planina", dok je nepalski naziv Sagarmatha, u prijevodu "Nebeska glava", novijeg datuma. 1960-ih godina službeno ga je prihvatila nepalska vlada.
Prva pokušaj osvajanja vrha Mount Everesta datira u rane 1920-e. Nakon istaživačke ekspedije 1921., kojoj je bio cilj ustanoviti postoji li mogućnost uspona sa sjeverne strane, 1922. nova britanska ekspedicija dostiže visinu od 8,320 metara. 1924. treća britanska ekspedicija uspinje se na 8,558, ali pri pokušaju osvajanja vrhunca nestaju Andrew Irvine i George Mallory, čije tijelo je pronađeno tek 1999. Iako nema pouzdanih dokaza, smatra se da tada nisu dostigli vrhunac. Tijekom 1930-ih nizaju se britanske ekspedicije koje u nekoliko navrata postižu visinu iznad 8,000 metara; Hugh Ruttledge predvodio je dva pokušaja osvajanja 1933. i 1936., egleski ekscentrik Maurice Wilson 1934. umire pri samostalnom usponu, 1938. pokušaj predvođen Billom Tilmanom dostiže 8,230 m, ali loše vrijeme i fizička iscrpljenost prisiljava ga na odustajanje. Prvi uspon nakon drugog svijetskog rata zbio se 1947. kada je kanađanin Earl Denman ilegalno prešao granicu Tibeta i započeo uspon sa sjeverne strane, ali bio je prisiljen odustati radi snažnog nevremena. 1950. kineska invazija Tibeta zatvara granice te zemlje strancima, dok Nepal čini suprotno, što omogućava pokušaje uspona s južne strane. 1952. švicarska ekspedicija odustaje 200 metara ispod vrhunca, dok iduće godine britanska ekspedicija predvođena Johnom Huntom, 29. svibnja, u 11:30 po lokalnom vermenu osvaja vrh s Novozelanđaninom Edmundom Hillaryjem i Šerpom Tenzingom Norgayem. Slijedeći uspješan uspon postigli su kinezi sa sjeverne strane 1960. godine. Prva žena na vrhu bila je 1975. japanka Junko Tabei. Prvi uspon bez dodatnog kisika postigli su 1978. čuveni talijansko-tirolski alpinist Reinhold Messner i austrijanac Peter Habeler. 1980. Messner postaje prvi čovjek koji je sam osvojio najviši vrh na svijetu. Prvi Hrvat na vrhu Mount Everesta bio je 1979. godine Stipe Božić, kao član jugoslavenske ekspedicije.