Grad Drivenik prvi put spominje se 1228. godine kao jedan od supotpisnika Vinodolskog zakonika. Smješten je u Vinodolu između dva brda na visokom brijegu "Glavica" (181 m), na čijem vrhu kao kruna stoji izgrađena utvrda, tj. gradina.
Od 13. st. u kaštelu je sjedište župne uprave, a dolaskom Frankapana tu je rezidencija feudalčeva izaslanika-satnika.
U 16. st. Kaštel je povećan i po sustavu renesansnih utvrda dobio okrugle kule. Od 1577. godine gradom upravljaju Zrinski.
Poznato je da su 1607. godine Turci prodrli u Vinodol. Mirno su se šetali ispod gradskih zidina po driveničkim vinogradima, no kad im se "gradska gospa" nasmijala oni navališe i popališe grad.
Drivenikom su upravljali Frankopani i kasnije Zrinski, a nakon njihove urote i smaknuća doživljava sudbinu ostalih općina.
Izgradnjom ceste koja od 1746. godine povezuje Novi Vinodolski s Bakrom, stanovnišvo se, privučeno zaradom, spušta s brijega u dolinu, te se uz cestu razvija današnji Drivenik.