Plava boja kuća dominira starim dijelom Chefchauena Chefchaouen ili Chaouen (arapski: شفشاون / الشاون, Shafshāwan, berberski: ⵜⵛⴻⴼⵜⵛⴰⵡⴻⵏ, Ashawen, španjolski: Xauen) slikoviti je stari grad na sjeverozapadu Maroka i ujedno glavni grad istoimene pokrajine u regiji Tangier-Tetouan. Grad je diljem svijeta poznat po karakterističnoj španjolskoj i maurskoj arhitekturi te kućama obojenim u mnoge nijanse plave boje. Kulinarsku tradiciju toga grada UNESCO je 2013., zajedno s kulinarskim tradicijama još nekih mediteranskih država, upisao u popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Chefchaouen je 1471. sagrađen na obroncima gorja Rif kao mala utvrda za borbu protiv portugalske invazije sjevernog Maroka: utemeljio ga je Moulay Ali Ben Moussa Ben Rached El Alami, potomak slavnoga sufija Ibn Machicha i Idrisa I., prvoga vladara Idrisidske dinastije te, preko njih, i potomak islamskoga proroka Muhameda. U srednjem vijeku su poslije španjolske rekonkiste u grad zajedno s pripadnicima ghomarskih plemena doselili mnogi Moriski i Židovi. Stoljećima je Chefchaouen slovio za sveti grad u koji ulaz strancima, pod prijetnjom smrću, nije bio dozvoljen: djelomično je i zbog toga dobro očuvana srednjovjekovna arhitektura grada.
Španjolska je vojska zaslužna za postupno "otvaranje" Chefchaouena strancima, budući da su Španjolci pokušali sjeverni Maroko učiniti protektoratom o kojem se 1906. odlučivalo na Konferenciji u Algericasu. Kad su španjolske vojne postrojbe zauzele Chefchaouen, u gradu je živjelo vrlo mnogo Sefarda koji su govorili židovskošpanjolskim jezikom. Chefchaouen je tada bio glavna baza vojske španjolskoga protektorata. Godine 1920. Španjolci su Chefchaouen pripojili Španjolskome Maroku.
Walter Zechlin (1879. – 1962.), konzul Njemačkog Carstva u Tetuanu, pokušao je u doba Prvoga svjetskoga rata osujetiti francuska kolonijalna nastojanja te je o tome pregovarao s vođom marokanskih ustanika Abd el-Krimom. Zbog pritužbi članica Antante, Zechlin je 1917. premješten u Madrid, a Abd el-Krim je od 1916. do 1917. bio zatočenikom španjolske vojske.
Kad je Maroko 1956. postao nezavisna monarhija, Chefchaouen je prestao biti španjolskim protektoratom.
Zbog raznolikosti i bogatstva svoje kulturne baštine i tradicije, ali i mnoštva prodavaonica rukotvorina, suvenirnica te hotela i restorana u kojima se može jesti ukusan kozji sir, Chefchaouen je vrlo popularna turistička destinacija. Stari grad s uskim uličicama, malim trgovima i plavo-bijelo obojenim kućama idealan je za šetnje i razgledavanje. Za razgledavanje je vrlo zanimljiva i maurska utvrda Alcazaba – kazba čiji su zidovi sagrađeni od zbijene zemlje, u kojoj su izloženi mnogi vrijedni predmeti koji svjedoče o bogatoj povijesti i kulturi grada. Oko 1,5 km izvan grada nalazi se i džamija Jamaa Bouzzafer.
Postoje dvije teorije o tome kako je Chefchaouen postao Plavi grad. Pojedini autori tvrde da su kuće i vrata u plavo 1930-ih prvi počeli bojati Židovi-izbjeglice, budući da je plava boja vrlo značajan simbol u židovskoj kulturi povezan s nebom i Božjim zapovijedima. No ima i onih koji vjeruju da je razlog za bojanje skoro cijeloga grada u plavo kudikamo praktičniji, odnosno da je plava boja ciljano odabrana kako bi se zavaralo komarce koji bi tako mogli pomisliti da je plavetnilo pod njima kakva vodena površina.
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: ' |
