Changdeokgung (hangul: 창덕궁; hanja: 昌德宮; što znači "palača prosperirajućih vrlina"), ili Palača Changdeok, je jedna od "pet palača dinastije Joseon" u Seulu. Zbog njezina položaja istočno od palače Gyeongbok, zajedno s palačom Changgyeonggung su je zvali "Istočnom palačom" (동궐, 東闕, Donggwol). Ona je bila najdražom palačom mnogih vladara dinastije Joseon i u njoj su zadržani mnogi elementi iz još ranijeg razdoblja Tri kraljevstva Koreje (57. pr. Kr.-668.). Jedna od tih njezinih odlika je uklapanje u krajolik, za razliku od novije palače Gyeongbokgung koja se nameće okolišu. Zbog toga je Changdeokgung upisan kao Nacionalno blago Koreje br. 122., a 1997. godine i na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao "izvanredan primjer dizajna i arhitekture dalekoistočne palače uklopljen u izvornu topografiju i šumu".
Zajedno sa drugih četiri palače u Seulu, i Changdeokgung je stradao u vrijeme japanske okupacije Koreje (1932.-45.), te danas stoji tek 30% njegovih građevina.
God. 1395. autoritet Gyeongbokgunga, kao primarne palače, bio je ugrožen zbog svađe za prijestolje između prinčeva i vazala. Zbog toga je kralj Jeongjong, kojeg je na prijestolje postavio princ Jeong (kasnije kralj Taejong), preselio prijestolnicu 1400. godine u Gaegyeong, staru prijestolnicu dinastije Goguryeo. Kralj Taejong je uskoro preuzeo prijestolje koje je vratio u Hanseong (današnji Seul) i dao je izgraditi novu palaču Changdeokgung, jer je gradnju Gyeongbokgunga predvodio Jeong Do-Jeon, raniji rival njegovog oca. Izgradnja palače Changdeok je počela 1405., a dovršena je 1412. godine. Kralj Seonjo proširio je izvornu palaču za oko 500.000 m², uključujući stražnji park (Huwon). Palača je bila spaljena do temelja tijekom japanske invazije 1592., a obnovili su je kralj Seonjo i kralj Gwanghaegun 1609. godine. Sljedeći požar ju je uništio 1623. godine kada je kralj Injo poveo političku bunu protiv Gwanghaeguna. Palaču je također napali i Mandžurci kineske dinastije Qing, ali je uvijek obnavljana vjerna svom izvornom planu.
Changdeokgung je bila mjesto kraljevskog dvora i sjedište vlade sve do 1872. godine, kada je obnovljena susjedna palača Gyeongbokgung. Korejski posljednji car, Sunjong, je ovdje živio sve do svoje smrti 1926. godine.
Cijela palača je podignuta po načelu baesanimsu (배산임수) iz Feng shuija: između vrhova planine Bugaksan u pozadini i rijekom Geumcheon ispred, ali ne u geometrijskom nizu poput palače Gyeongbokgung, već u skladu s okolnom prirodom. Arhitektura samih građevina prati načela jednostavnosti i štedljivosti, po uzoru na konfucijanizam.
Danas u kompleksu palače stoji 13 građevina i 28 paviljona u vrtovima, koji sve u svemu pokrivaju oko 110 jutara (45 ha). Značajne zgrade su:
