mini|250px|Ostaci Perzepolisa.
Perzepolis (staroperzijski Parsa) je grad koji je u antici bio središte perzijske vladarske dinastije Ahemenida, danas ruševine sjeverno-istočno od Shiraza u Iranu.
Perzepolis je utemeljio Darije I. u 4. st. pr. Kr. Godine 330. pr. Kr. osvaja ga Aleksandar III. Veliki. U ranome srednjem vijeku biva potpuno napušten. Ostaci gradskih bedema, kraljevske palače, riznice, gospodarskih zgrada. Izvan zidina nalaze se grobnice posljednjih ahemenidskih vladara. Na UNESCOvom popisu svjetske kulturne baštine.
Zgrade u Perzopolisu su zbijene na prirodnoj kamenoj terasi čija površina iznosi oko 500 x 273 metra. Ruševine Perzepolisa danas odaju krivi dojam o prvobitnom izgledu grada. Krovove velikih dvorana podupirali su višestruki stupovi, od kojih su se neki (oni od kamena) sačuvali. Zemljana opeka, od koje su građene palače i visoki zid terase, potpuno su nestali. Ostale su samo skulpture koje su krasile otvore vrata ili prozora i reljefi koji su resili monumentalna stubišta.
Na terasu se dolazilo dvostrukim stubištem u sjeverozapadnom kutu. Vratarnica koju je sagradio Kserkso I. vodi prema jugu do Apadane (zgrade za prijeme), a prema istoku do drugog nedovršenog ulaza koji gleda na prijestolnu dvoranu (tzv. Dvoranu od tisuću stupova). Složeni portal u sredini dijeli te ceremonijalne zgrade od kraljevskih odaja s haremom koji okružuje otvoreno dvorište. Na jugoistoku se sigurno nalazila izolirana riznica.
Dvorana za audijencije, otvorena s prednje strane, postala je kasnije uobičajenom u muslimanskoj arhitekturi. Pobočne dvorane sa svojim hodnicima također su karakteristične, ali se raspored komora iza njih ne može potpuno razumjeti.
na tronu prima poslanike, reljef sa stubišta Apadane.]]
Klesanje kamena je moto perzijskog oblikovanja, te se znatno razlikuje od klesanja u Asiriji gdje su se reljefi upotrebljavali kao ukras u interijerima. U Perzepolisu oni su integralni dio vanjskog oblikovanja, te znaju povremeno biti i jednolični u prikazu procesijskih tema. Tako reljefi sa stubišta prikazuju predstavnike mnogih zemalja Perzijskog Carstva, koji caru donose dragocjene darove i rijetke životinje, možda za vrijeme novogodišnjih svečanosti. Ovdje se također pojavljuju i perzijski i medejski ratnici te plemići s carskog dvora. Na drugima se vidi Car u sukobu sa životinjama ili kako sjedi ispod ceremonijalnog suncobrana. Iako su linijski stilizirani kao asirski reljefi (uvojci i ukrašena brada), perzijski su fino modelirani (kao isklesani), a draperije na likovima podsjećaju na oblik ljudskog tijela (kao kod klasičnih grčkih kipova).
Kameni stupovi u Perzepolisu su ižljebljeni, a osnovice im često imaju oblik preokrenutog zvona. Njihovi kapiteli s motivima opuštenih latica ili voluta dvostrukih svitaka s egipatskim palminim listom imaju na vrhu imposte životinjskih parova. Iako portalni kipovi oponašaju asirske formule, skulpturalni kapiteli sa životinjskim oblicima obogaćenim grčkim i egipatskim elementima su originalni.